Krizanteme su cvijeće ljubavi i poštovanja.

Kineski vrtlari otkrili su je prije 17 stoljeća, potom je postala japanskim nacionalnim cvijetom i u hipu osvojila svijet, koji danas poznaje više od 5000 vrsta te jesenske čarobnice vrtova i balkona

U nas se nijedan cvijet toliko ne traži i ne kupuje kao krizantema. No ne tijekom godine, nego samo uoči Dana mrtvih kad se nježnim laticama tog izdržljivog cvijeća ukrašavaju grobovi. I dok je dio kupaca i uzgajivača uvjeren da se taj običaj uvriježio jer su krizanteme nekad bile jedina cvjetna vrsta koja cvate u jesen, drugima je draže objašnjenje da je riječ o simbolu ljubavi i poštovanja za one kojih više nema. Takvu važnu ulogu krizantemi su dodijeli u Belgiji i Austriji, no drugdje u svijetu smatraju je cvijetom radosti i dugovječnosti. Zato u njenoj ljepoti uživaju za mnogih svečanih prigoda, ili dok je promatraju na požutjelim vrtnim lijehama.

Bilo kako bilo, krizantema je omiljenim cvijetom postala još u 15. stoljeću prije Krista, kad su je zapazili kineski vrtlari. Vjerovali su da ima čudesne moći i da vraća izgubljenu životnu snagu. Zato se od njena korijena pripravljao eliksir, a latice i mladice nudile kao salata. To je bilo više nego dovoljno da cho (kako su zvali krizantemu) postane najpopularnijim cvijetom, pa je njemu u čast prozvano gradsko središte Chu-Hsien (Grad krizantema). No Kinezi su dugo i ljubomorno čuvali tajne najdraže cvjetne biljke, pa zato tek u osmom stoljeću osvaja Japan. Agilni otočni vrtlari svojski su se posvetili uzgoju, te pridonijeli da postane nacionalnim cvijetom. Carska obitelj prisvaja je kao zaštitni znak, pa završava na njenu pečatu. S vremenom postaju i glavnim motivom prestižnog odličja viteza, koje i danas dodjeljuje car Akahito. Zato je razumljivo da se krizantema isprva sadila samo u carskom i plemićkim vrtovima. No čim je uzgojeno 16 novih vrsta obožavanog ichimonjiginu cvijeta, postala je ponosom i drugih vrtlara. Otad je inspiracija pjesnicima, glazbenicima i slikarima, koji krizantemom ukrašavaju porculansko posuđe i kimona. Jedan je u 17. stoljeću dospio u Nizozemsku, te potaknuo Jacoba Layna da obožavani cvijet Dalekog istoka 1688. godine predstavi zemljacima. Potom ga današnjim imenom krsti švedski botaničar Karl Linnaeus, spajajući grčke riječi chrysos (zlato) i anthemon (cvijet). Krizantemu opisuje kao mali žutobijeli cvijet nalik na tratinčicu, kakvim ostaje dok je ne kultiviraju engleski cvjećari.

Prve stabljike raskošnijih cvjetova izložili su u Chelsea parku i potakli cvjećare Europe, Azije, Amerike i Australije da krenu njihovim stopama. Zato je u cvjećarskim krugovima do kraja 20. stoljeća bilo poznato više od 5000 krizantema različitih oblika cvjetova (jednostavnih s jednim i dva reda latica, te punih poput pompona, loptastih, kovrčavih, baletnih, kišobranastih, japanskih i zrakastih). Latice su im postale ružičaste, narančaste, ljubičaste, tamnocrvene, bijele i žute, te bakrene i boje lososa.

Iako stručnjaci krizanteme dijele prema kompliciranim latinskim imenima, brojni i površni ljubitelji većinom ih razlikuju samo po boji i izgledu cvjetnih glavica. Jer jedino im je važno da svake jeseni iznova uživaju u raskošnim aranžmanima i sve više u lončanicama na terasama, balkonima i sobama. Zanimljivo je da su je Amerikanci prozvali kraljicom uvelog cvijeća, a tamošnji je mladići radosno daruju djevojkama. Dakako, ne samo ubrane u vrtu, nego i uzgojene u plastenicima i staklenicima. Baš zato se svake sezone, prema uzoru na svijet mode mijenja trendy boja i oblik krizanteme, koju bespogovorno slijede napredni uzgajivači. Pogotovu ako su članovi udruga ljubitelja krizantema, osnovanih od Japana do Škotske. Aktivnošću se posebno izdvaja Američka nacionalna udruga krizantema, koja izdaje i čitan časopis Journal. Na njegovim stranicama glavna je tema - krizantema, kao i na specijaliziranim cvjetnim izložbama. Održavaju se na zatvorenim i otvorenim prostorima, a na njima su izloženi aranžmani kreirani poput skulptura, tapiserija, kaskada »sazdanih« od stotina tisuća krizantema. Budući da najviše cvjetaju od listopada do kraja studenoga, to je i vrijeme održavanja festivala krizantema. Najbrojnije su u Japanu, gdje se uživa i u lutkama odjevenim u kimono od dan ranije ubranih cvjetova, a remek-djelo su posebno obučeni ningyo-shi umjetnici. Tih dana naveliko se pjevaju i recitiraju pjesme posvećene krizantemi, kupuju sadnice i suveniri, porculansko posuđe, te tkanine s uzorkom jesenskog cvijeta. No posljednjih se godina sve više govori i o američkom višetjednom festivalu, koji je upravo otvoren u Longwood Gardensu, u pennsylvanijskom Kennett Squareu. Tisuće posjetitelja divi se jedinstvenoj harmoniji od oko 20.000 besprijekorno složenih krizantema. Dakako, ne samo prema načelima i tradiciji Dalekog istoka, nego i zapadnjačkih cvjećara.